Težište sindroma kronične iscrpljenosti (Burn Out- sindrom) (Schwerpunkt Erschöpfungssyndrom – Burn Out)

Do sindroma iscrpljenosti može doći zbog prevelikih očekivanja prema vlastitoj efikasnosti, zbog subjektivnih osjećaja nezadovoljstva u ostvarivanju predstavljenih ciljeva, zbog nedovoljnog priznanja vlastitog truda, te zbog odricanja faze odmora. Kada faza iscrpljenosti duže potraje, dolazi se do masivnog fizičikog i psihičkog opadanja u efikasnosti rada, sve dok se potpuno ne izgubi poslovna djelatnost. U privatnom životu to također dovodi do nesposobnosti djelovanja i do potpunog socijalnog povlačenja.

 

Glavne indikacije i simptomi Specifična simptomatika je mnogostruka, i može biti raznovrsna u odnosu na pojavljivanje i intenzitet. Osobe sa sindromom kronične iscrpljenosti osjećaju jak umor te nesposobnost i otpor prema nastavljanju posla. Poslijedice tome su iscrpljenost, smetnje koncentracije, tuga, besanica, glavobolja, gubljenje apetita, povećana razdražljivost i osjećaj krivice.

 

Liječenje

  • Usmjerena, pojedinačna psihoterapija sa ciljem analize patoloških šema u procjenjivanju i u načinu ponašanja
  • Grupna psihoterapija za podupiranje sposobnosti savladavanja poremećaja i za uzajamno podržavanje
  • Nonverbalne kreativne terapije (na primjer ples, likovna i muzička terapija) •Metode opuštanja i meditacija
  • Socijalno-pedagoška podrška
  • Fizikalni tretmani i fizioterapija
  • Sportska terapija i liječenje pokretom
  • Antidepresivna farmakoterapija i razne dodatne metode liječenja pod liječničkom kontrolom